Bunjevačko plemstvo

[Baćo]

Adamović. Plemstvo je dobijo Đuro Adamović 10.10.1625. Plemićki list dao mu je kralj Ferdinand II.
Alaga. Plemićki list i grbovnica dati su njim 15.6.1722.
Ambrozović. Kraljica Marija Terezija dala njim je 25.11.1760. plemstvo.
Antunović. 1745.
Babić. Ugarsku grbovnicu i plemićki list dobijo je Franjo Babić u Beču 12.8.1756, a s njim žena mu Elizabeta pl. Čakan.
Barašević. 6.6.1690. izdat plemićki list i grbovnica.
Barić. Plemićki list i grbovnica izdati su Miji, njegovoj ženi Mariji Rebeki Pernthaller i dici Josipu i Ani-Katarini 1737.
Bibić. Plemićki list i grbovnicu (potvrdu starog grba iz 1340.) dobili su 30.10.1722. u Beču
Blesić. U Beču su 23.2.1756. izdati plemićki list i ugarska grbovnica braći Josipu i Nikoli Blesiću
Bošnjak. Plemstvo je dobijo Josip Bošnjak iz Sombora, 1770.
Brnjaković. Porodica potiče od olovskog barona Grubišića. Janko, potomak Bernarda (Brnjaka) Grubišića, bijo je upisan god. 1730. med plemiće Bačke županije
Bukvić. Ilija Bukvić, žena mu Marija Frančišković i sin Luka iz Subatice dobili su plemićki list i ugarsku grbovnicu u Požunu 28.10.1741.
Đelmiš. Petar Đelmiš dobijo je 31. ožujka 1699. u Laksenburgu plemićki list i grbovnicu. S njim su dobili plemstvo žena mu Stanka, brat Jakov i žena bratova Oliva.
Fratričević. Jakov 14.7.1791.
Grašalković. Ova je porodica bila med najmoćnijima, a dobila je najviše plemstvo - kneževstvo (herceg) Svetog Rimskog Carstva. Donacijsko plemstvo su dobili 1694. Ugarski baronat 26.5.1732. u Laksenburgu; ugarsko grofovstvo dobili su u Beču: Antun Grašalković de Gyarah i dica njegova Antun, Franciška, Klara, Marijana i Terezija (5.4.1743). 1784. dobijo je isti Antun kneževstvo austrijski nasledni zemalja i Svetog Rimskog Carstva (nemačkog). Moćna i najbogatija porodica u Podunavlju potpuno je izumrla. Zanimljivo je da je Antun Grašalković dobijo plemstvo i baronstvo, sin mu Antun postao grof, a sin njegov Antun - knez.
Guganović. 1745. Ogranak Pavla Guganovića 19.6.1807. prominio je svoje prizime u "pl. Šišković de Gödry (Gedrijski).
Horvat Andrija, Stipan,Josip, Ivan i Danilo 1798.
Ivanić. Josip, Ivan i Mirko Ivanić 1780.
Ivanković. Nikola i Antun Ivanković proglašeni su plemićima u Bačkoj županiji 28.4.1744.
Jakobčić. Plemstvo je dobio Šimun Jakopčić iz Subatice god. 1816.
Jančović. Nikola Jančović, sin mu Martin i snaja Ursula
Krajčović dobili su plemićki list i grbovnicu u Beču 26.6.1673.
Josić. 1805 Baltazar Josić.
Kaić Jakov Kaić žena mu Julija Gavranović i dica Jelena, Josip, Luka i Marko zadobili su plemićki list i grbovnicu u Beču 3.8.1796.
Kajić 22.11.1698.
Knezović. Među najstarijim bunjevačkim plemenitašima. U Beču 27.11.1610.
Kopunović. Grgur Kopunović 1791. od cara Leopolda II.
Kovač. 26.3.1613. Plemićki list i grbovnicu dobili su od kralja Matije II.
Kovačić. Starinom iz Dalmacije, a prvi njezin poznati pridstavnik Gašpar Kovačić dobijo je obnovu plemstva 1604.
Kujundžić. Josip Kujundžić žena mu Elizabeta Bischof 30.4.1835.
Latinović. Drevna porodica o kojoj madžarski pisci misle da joj je izvorno ime Latanović. 23.9.1719. Misli se da je ova porodica nuz Grašalkoviće bila najmoćnija i najuticajnija.
Lučić. Andrija Lučić iz Subatice dobijo plemstvo 1776.
Mamužić. 1687.
Mandić. Ivo Mandić iz Lemeša dobijo je plemićki list i grbovnicu u Beču 1.3.1688.
Manić. Plemićki list i grbovnicu dobili su Blaž Manić i sinovi mu Đuro i Marko 1.6.1690. u Beču.
Marković. Somborski kapetan Damjan Marković, žena mu Petronela Vukelić dobili su plemstvo s poveljom i grbovnicom izdatom 29.5.1690. u Laksenburgu.
Markulin. Janko Markulin stanovao je u Subatici, di je 1776. upisano njegovo plemstvo
Martinković. Đuro Martinković i sin mu Janko dobili su plemićki list i grbovnicu u Beču 17.5.1640.
Miković. 31.5.1699.
Milašin. Leopold II dao je plemstvo 7.3.1791.
Mukić. Ivan Mukić 1832.
Nimčević. Plemstvo je steko Makso Nimčević 1.3.1751
Novaković. Stipan, Petar i Pajo 1791.
Orčić. Matijaš i Đuro Orčić 1776.
Parčetić. Martin Parčetić, žena mu Oliva Čuvardić 3.12.1753
Pauković. Matija Pauković, žena mu Elizabeta 1684. plemićki list i grbovnicu od kralja Leopolda.
Perčić. Jakovu Perčiću i ženi mu Magdaleni Pištolar data je plemićka povelja i ugarska grbovnica u Beču 18.6.1757.
Pilasanović. 28.10.1741.
Pijuković Plemićki list i ugarsku grbovnicu dobili su u Beču 28.10.1741. Ivan Pijuković, žena mu Marta Garašević.
Prćić Stipan Prćić 1561. Potvrda plemstva 1761.
Radić Martin Radić, žena mu Katarina Kaiman, 24.1.1648. u Pragu.
Rudić. Tomo Rudić 1755.
Sarić. Stipan Sarić 1751.
Stipanović. 1752. među plemiće Bačke županije upisan je Gajo Stipanović.
Sučić Kapetan Luka Sučić dobijo je plemićki list i grbovnicu god. 1690.
Sudarević. 1751. Gajo Sudarević
Strilić. Antun i Petar Strilić god. 1791.
Šišković. 1693. Andrija Šiškoviću, žena mu Marija Schwarz.
Šomšić. Pankracije Šomšić zadobijo je potvrdu starog plemstva i ugarsku grbovnicu u Beču 4.3.1716.
Šoštarić. 28.3.1602. u Pragu.
Tomašić. Ivan i Andrija Tomašić 1778.
Vidaković. Đuro Vidaković dobio je plemićki list i grbovnicu 1.6.1690. Brojni su ogranci ove bunjevačke porodice a svaki ogranak ima svoj nadimak: Vidaković-Božan, Vidaković-Dokman, Vidaković-Durmiš, Vidaković-Hadnađ, Vidaković-Klinčar, Vidaković-Ljubin, Vidaković-Mukić, Vidaković-Stanić.
Vojnić. (Za pripis diplome od 4.10.1289 o dodili privilegija Poljičkim plemićima, pa i Vojniću iz Rogoznice se tvrdi da je falsifikat). U Požunu su 28.10.1741. dobili plemićku povelju i ugarsku grbovnicu braća Ivan i Stipan Vojnić, žena Stipanova Anđela pl.Vidaković. Stipan Vojnić de Bajša 4.1.1899. stekao je baronat. Ima više ogranaka ove porodice: Vojnić-Hajduk, Vojnić-Purčar, Vojnić-Rogić, Vojnić-Tunić, Vojnić-Mijatov, Vojnić-Kortmiš, Vojnić-Zelić, Vojnić-Đanin.
Volarić. Stipan i Franjo Volarić 1753
Vujević. Grgur Vujević, žena mu Anđela Vukčić 1690. u Laksenburgu..
Vuković. Jeronim Vuković, u Beču 19.1.1756.

[istorija]

Jesu li Latinovici iskljucivo Bunjevci ili ima i Srba? Mislim na podrucje Kule i okolina?

[Baćo]

Marko Peić i Grgo Bačlija u svojoj knjigi "Imenoslov Bačkih Bunjevaca" kažu za Latinoviće:

"Stipan i David Latinović iz Boršoda dobili su porodično plemstvo 1719. godine. Iz ove porodice proglašeno je 28 plemića. Od 1945 nema više nikoga sa ovim prezimenom"

Ante Sekulić u knjigi "Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca" veli za Latinoviće:

Drevna obitelj, o kojoj madžarski pisci misle da joj je izvorno ime Latanović. Stjepan i Danijel Latinović zadobili su plemstvo 23. rujna 1719. Stekli su posjed Bordoš godine 1725, pa su pridjevak de Borsod (Boršodski) dobili u Beču 30. listopada 1747. Taj pridjevak dobio je Petar Latinović i rodbina. Petar je bio bački podžupan i kraljevski savjetnik. Sinovi Ivan i Josip iz njegova drugog braka s barunicom Anom Brnjaković stekli su posjed Kaćmar, pa su u Beču 12. lipnja 1801. dobili još pridjevak de Katymár (et de Katymár). Darovnica o posjedu Boršoda potvrđena je 10. veljače 1726.
— Iz ove obitelji i njenih ogranaka proglašeno je 28 plemića, koji su sudjelovali u upravi Bačke županije i u društvenom životu ugarskog plemstva. Obitelj je bila među najbogatijima ne samo u Podunavlju nego u Ugarskoj. Misli se da je ova obitelj uz već spomenutu Grašalković bila najmoćnija i najutjecajnija.

Jovan Erdeljanović u poznatoj knjigi: "O poreklju Bunjevaca" veli:

"Latinovići y Bačkoj: y Baji, od 1714 god. (Baja tört.174; Razpr. 112; vidi i Dudás 151 i Danicu 1897 23—24), y Boršotu, od 1719 god. kad su dobili i plemstvo (Mandić 46, Dudaš 154, Neven 1893 142—143), y Madarašu, od 1841 god. (Dudaš 157), y Kaćmaru (Neven 1893 142—143) i y Subotici (Jeremić 160); prav. po mnogim mestima Bosanske Krajine, svi jednog porekla i s jednim krsnim imenom a odavno doseljeni od Imotskog u Dalmaciji (Šem. dabr. 34, 87, 89, 96; V. Skarić y Glasniku Zem. Muz. 1918, 251; Etn. Zborn. XXXV 228, 189, 202, 216, 217, 246, 257, 261, 266, 273, 275, 276, 420, 429, 434, 438, 458, 469, 583); u Imotskom kat. Latinci, koji dovode sebe u srodničku vezu sa bačkim Latinovićima (po saopštenju koje sam dobio od g. Latinca, župnika u Turjacima kod Sinja); mnogobrojni prav. rodovi Latinovići po zapadnoj Bosni (Šem. dabr. 86, 87, 89, 91, 92, 96, 98, 99, 100, 101) i u susednoj bosanskoj Posavini (Šem. dabr. 46, 47, 49, 50 i dr.).
Starina bačkih, a svakako i svih ostalih, Latinovića će biti odnekud iz bliže ili dalje okoline Glamočkog Polja u Bosni, jer se u bunjevačkoj pesmi „Dvi sestre" (u pomen. zbirci BI. Raića „Nar. blago" 17—18.) peva „Latinović Pere" koji je pod Glamočem uhvatio i odveo svoju svastiku, a on je očevidno bio predak onih Latinovića u bačkom Boršotu, jer se jasno vidi, da je u pesmi imenom Boršot zamenjeno ime nekog mesta koje nije mnogo daleko od Glamoča. Što se u pesmi kaže, da su „Latini", tj. Latinovići, „kroz Senj" udarili, to je očevidno pogreška: svakako je „Senj" došao kao narodu mnogo poznatiji mesto „Sinj", koji je po daljim našim krajevima sasvim nepoznat."

Vukota i Akom Miljanić u knjigi "Prezimena u Crnoj Gori" spominju Latinoviće iz Bjelopavlića.

U "Leksiku prezimena SR Hrvatske" Latinovići su popisani u slidećim mistama: "Bastaji Veliki (Daruvar), Bela Loza (Našice), Beli Manastir, Belišće (Valpovo), Bjelovar, Bolman (Beli Manastir), Borovo (Vukovar), Borovo Naselje (Vukovar), Brodski Drenovac (Slavonski Brod), Budimci (Našice), Čazma, Daruvar, Fuka (Vrbovec), Habjanovac (Vrbovec), Ivanić-Grad (Čazma),Luč (BeIi Manastir), Miklouš Gornji (Čazma), Milaševac (Čazma), Miljanovac (Daruvar), Novo Belišće (Valpovo), Ordanja (Našice), Poreč, Prnjarovac (Čazma), Pula, Slavonski Brod, Slivnica (Zadar), Sotin (Vukovar), Sveti Petar Čvrstec (Križevci), Sibovac (Daruvar), Šumarina (Beli Manastir), Tenja (Osijek), Uljanik (Daruvar), Vrijeska Gornja (Daruvar), Zagreb"

i nema ji baš zdravo tušta. Kako ji je samo Krleža našo ne znam.

Ako je virovati Đorđu Janjatoviću i njegovoj knjigi "Prezimena Srba u Bosni" u Bosni ima pravoslavni Latinovića. I to dosta. Slave arh. Mihaila, arhiđ. Stefana, Đurđevdan i Jovana Krstitelja.

Inače na poslidnjem popisu se pisalo 27 Kuljana ko Bunjevci.

To je ukratko o Latinovićima.

Ne znam istorijo al ako si ti Latinović onda ti je Zavelim izgleda baš "zemo"!

[Benedikt]

Imo bi jedno pitanje , di se mož vidit Grb neke plemićke Bunjevačke obitelji ?

[Baćo]

Da ti kažem sad šta mi je palo na pamet. Pogledaj kod ovi ljudi:

http://www.arhaicum.com/

Oni znadu od ti stvari dosta i imadu tušta grbova skupljeno. Možeš i naručiti da ti oslikaju taj grb na platnu el slično.

Vidiću još posli po knjigama. Znaš kako je, skupilo se tu dosta prašine pa triba to razgrnit.

Možeš probat vidit i s čovikom šta je izradijo bunjevačke nacijonalne simbole. Mirko Stojnić je cigurno najbolji poznavalac bunjevačke eraldike na svitu.

[Guest]

Najlipši mi je grb obitelji Sarić,pravi Srbi nema šta!!!Probo malo prigledat na priskokce i baš naiđem na Sariće,alaj imam sriće!

[Baćo]

Šokče! Zašto se nisi potpiso? Koga se bojiš?

U tim grbovnicima i poveljama je sve na latinskom napisano. Tako da se imena mogu "privest" i na srpski i na madžarski i na bunjevački a bome i na rvacki.

Zašto si tako maliciozan? Ajde budi i ti jedared čovik pa da divanimo ko ljudi.

Dobronamiran pozdrav od Baće.

[Šokac]

Oprosti šta se nisam potpiso,kad sam piso na temu povist,automatski mi je upisivo korisničko ime,a kod prizimena ni!
Ma pogleđi kako izgleda grb Sarića!!!

[Šokac]

I još ništa da te zamolim,nemoj me zvat Šokče,nego Šokac ak nije problem!Tako mi divanimo u vokativu!Kažemo npr.i si,Šokac! , a ne Di si,Šokče!

[Benedikt]

Baćo , fala al, nema tamo šta ja tražim .
To bi tribo kogod sa naši prostora znat , i bilo je prošle godine u Grackoj biblioteki niko pridavanje o tom , i bio je jedan čovik iz Sombora , a ne znam kako se zove .

[Baćo]

Benedikte!

Ja ne znam šta tebi tačno triba? Ja sam ti dao onaj sajt da pogledaš. Znam da tamo nema svi grbova al oni imadu i grbove koji nisu na internetu. Ja sam prija jedno 4-5 godina pito za jedno prizime koje nije tamo na popisu pa su mi oni poslali. I bilo je tačno jel sam taj grb već vidijo pa sam samo tijo da privirim el imadu isti. Probaj. Iako vidim da oni prodaju taj sajt. Ne košta te ništa da pošalješ jedan e-mail pa da pitaš čeljad.

Čovik iz Sombora je najprija Rade Šumonja. Al ja bi tebi priporučijo da stupiš u kontakt sa Mirkom Stojnićom. On je sa naši prostora. Kaliko sam čuo živi na Paliću, žena mu je Bunjevka i zdravo dobro zna bunjevačku eraldiku. Ako si već ozbiljno tijo o tom štagod da naučiš.

Možeš i meni poslati poruku el e-mail ako nećeš ode javno da daš svoje prizime. Nisi jedini i drugi mi šalju pisma i pitaju štagod. Ja ću ti drage volje pomoć.

[Baćo]

Šokče!

Tu sam metnijo da se mož pisat i anonimno zato šta možda ljudi ne bi volili da se zna njevo prizime javno. A pošto sam vidijo da ovo nije taj slučaj pito sam se zašto se nisi potpiso. Nije greda kad je tako kako ti kažeš.

E sad šta se tiče vokativa tu se nećemo složit. Mi, Bunjevci, asniramo pravilni vokativ:

"Ej Stipane!"
"Di si Stane?"
"Kako si Šokče?"

Tzv. "purgerski" vokativ kako ga ja zovem nama Bunjevcima je potpuno stran:

"Ej Stipan!"
"Gdje si Stana?"
"Kak si Šokac?"

Valda se ne srdiš šta će bit tako? Ne možem se ja obraćat svakom na njegovom dijalektu:

"Đes ba Mujo!"
"Kak si kaj Regica?"
"Kude si bre Milosave?"
"Di si bija Šime?"

i sl.

[Benedikt]

Pa učini mu tu uslugu , valda nije toliko teško , a i bilje zvuči šokac , nego Šokče , nikako mi ne zvuči prirodno , izvinite što se mišam u vaš divan.

[Baćo]

Benedikte!

Nemoj ništa da se izvinjavaš. Samo se ti mišaj i to šta više to bolje.

Šta se Šokca tiče ništa nije teško, naročito ako se mora. Problem je u tom šta triba da se pridržavamo bunjevačkog divana. Ne bi valjalo da kogod pomisli kako mi Bunjevci imamo iskvareni i popurgereni vokativ.

Evo, ja ću specijalno za Šokca u zagradi metnit iskvareni purgerski vokativ:

Šokče (Šokac)!

Amen.

[Benedikt]

Na vike !